• Križ na obali mora i čudesni ulov

 

U jednoj obitelji koja živi u naselju Sv. Jelena iznad Mošćeničke Drage ribari se već stotinu godina. Upravo iz zahvalnost prema uspješnom stoljetnom ribarstvu i za Božju pomoć, ribar Mate Barković zavjetovao se podići križ na obali mora.

Matin djed bio je moreplovac za vrijeme dok se plovilo jedrenjacima, a otac mu je bio ribar od djetinjstva do smrti. Upravo s njime ribar Mate je naučio svoj zanat i postao ribar za cijeli život. Mate nije imao muških potomaka, imao je tri kćeri, koje su se sve uključile u ribarstvo. Kasnije su došli još tri zeta ribara i unuci koji se s radošću zanimaju za ribarstvo.

Mate je uvijek lovio ribe u uvali Uboka, te tamo proveo svoj ribarski život sa svojom posadom.

Priča o križu na obali mora započinje 1969. godine. Ovo mjesto nije bilo  posebno samo po stoljetnom ribarstvu, nego i zbog jedinstvenog čudesnog ulova, koji se dogodio 05.09.1969. godine. Te noći Mate je sa svojom posadom i barkom trataricom krenuo na uobičajeni ribolov u uvalu Uboka. Sve je bilo normalno do onog trenutka kada su podignuli mreže, koje su bile krcate tunama. Tune su bile veličine 4-5 kilograma, prilično velike za tako slabe mreže, koje su tada posjedovali. Iznenađenje i čuđenje postalo je još veće kada su poslagali tune na plažu Uboka i prebrojali ih. Broj ulovljenih tuna bio je 153, a taj broj je imao biblijsko značenje. Kada je Mate prodao ulovljenu ribu i ushićen došao kući svojem ocu čestitati rođendan, rekao mu je: „Ulovili smo tune!“. Otac Mateta također je bio ribar, koji je cijeli svoj život ribario, te nikad nije ulovio tune. Otac mu je bio začuđen i iznenađen nemogućim ulovom, a majka Ivana je u tom trenutku pitala: „Koliko ste ulovili tuna?“. Mate je rekao da su ih prebrojali na plaži, te da ih je točno 153. Majka Ivana bila je vjernica i jako dobro poznavala biblijske priče, te se odmah sjetila kako je Isus rekao svojim ribarima: „Bacite mreže, a oni su ulovili 153 velike ribe na njegovu riječ“. Bio je toliko uzbuđen i nije mogao vjerovati da je ulovio točno 153 tune, a to je bila brojka iz evanđelja. Izgledalo je kao da se događaj ponovio.

Ovo je jedna od obiteljskih istinitih priča koja je u toj obitelji učvrstila ljubav prema vjeri i moru, te danas taj križ u uvali Uboka predstavlja znak ljubavi.

 

U uvali Uboka podno naselja Mošćenice, uvala prije plaže Jelenšćica, okružena strmim stijenama, pod kojima je priroda oblikovala malenu spilju, Mate je odabrao mjesto za križ. Križ je napravljen od nehrđajućeg čelika, te je dovezen u Mošćeničku Dragu, a potom brodicom prevezen do uvale Uboka. Dana 29. studenog 1999. godine  križ je postavljen na ulazu u spilju. Križ je 28. prosinca 1999. godine blagoslovio župnik iz Mošćenica. Mate je izabrao datum 28. prosinca 1999. zato što bi točno taj dan njegova majka Ivana imala rođendan i navršila 100 godina, te je u spomen njoj odabrao ovaj datumza blagoslov križa. A kako bi ribar Mate rekao: „ Taj križ stoji tamo kao znak koji nas uvijek prati, od krštenja do smrti, a ovdje je kao zahvala za Božju zaštitu „va ribarije kroz sto pasaneh let““. Lokacija za postavljanje križa nije odabrana slučajnim odabirom, mjesto na stijenama gdje je postavljen je specifično. To mjesto je prirodno uobličena spilja do mora, koja je bila idealno mjesto za postavljanje križa u znak zahvalnosti. Točno na tome mjestu ispod križa, u toj uvali više od stotine godina su se bacale mreže i lovila riba. U početku se mreže vuklo na plažu Uboka, a kasnije se izvlačila na barke. Kao uzor za postavljanje tog križa je drveni križ koji je također postavljen u prirodnu spilju na liticama blizu naselja Brseč, te se to mjesto naziva „pod križ“.

Kako je vrijeme išlo dalje Mate je osnovao svoju obitelj i nastavio ribarski život. Devedesetih godina prošlog stoljeća Mate je malog guca MD18 kojeg je držao na plaži Jelenšćica pored svoje ribarske kolibe morao izvući, te je to započelo jednu priču.

Ta barka predstavljala je temelj njegovog obiteljskog ribarstva, koju je naslijedio od oca. Jednog dana došao mu je upit od jednog čovjeka koji je htio kupiti pola barke, radi nekog uređenja interijera. Mate je bio dosta uznemiren jer je morao prepoloviti svoju barku. Inače u svom životu, Mate je bio poseban i uvijek je imao neke „lude“ ideje. Mate je odlučio pola barke prodati, a pola zadržati i spremiti kao uspomenu. Barku je stavio u jednu obiteljsku kuću, koja je imala poseban ambijent. Kako je pola barke stavio tamo, stavio je neke ribarske alate, mreže, poljoprivredne alate, stare stvari i svaki dan nešto novo. Mate je odlučio sakupiti artefakte i napraviti vlastiti muzej. Kad su ljudi čistili tavane ili konobe, samo bi zvali Mateta da dođe pokupiti stare stvari i uzme ih u svoj muzej. Mate je godinama sakupljao stvari i stvorio je pravu bogatu muzejsku zbirku. Kasnije su mu se u sakupljanju pridružili unuci, koji su svaki dan s njim planirali što još napraviti u muzeju.

Danas Mateta više nema, ali privatna muzejska zbirka postoji u naselju Sv. Jelena. Gotovo svaki eksponat ima svoju priču i zna se od kuda dolazi. Muzej sadrži sve ribarske alate, poljoprivredne, stočarske i autohtoni namještaj. Ova muzejska zbirka je drukčija jer predstavlja muzej u pravom smislu, ispred kojeg se nalazi „kampanja“, odnosno vrtovi i vinova loza, ima malu voltu ispod koje se kuha rakija i pored se nalazi dvor (štala) sa ovcama i kokošama. Mate je uvijek govorio: „ Radi kao da ćeš sto godina živjeti, a moli se Bogu kao da ćeš sutra umrijeti“ i „Vino je izvor života“, zato je ta dva citata na veliko napisao u muzeju.

 

Priča o ovoj ribarskoj obitelji nije stala od kad Mateta nema, tada je počela nova.

Mate je imao tri kćeri, sve tri kćeri su se udale za ribare i nastavile ribarski život, a danas već i njegovi unuci. Mate je ostavio u nasljedstvo trataricu „Sv. Andrija“, a nije mu bilo na kraj pameti što ju čeka. Obitelj je barku obnovila EU projektnom, te sada aktivno sudjeluje na svim smotrama i regatama tradicijskih barki na jedra. Barka je usidrena već 70 godina na svojem mjestu ispred današnjeg Eko muzeja „Kuće od mora“, te predstavlja dio same muzejske zbirke. Matetu je uvijek bio san da barka ima jedro, te je na vlastitoj kući u kojoj je stanovao nacrtao veliku sliku svoje barke sa jedrom. Njegov san se ostvario i još se ostvaruje svakim danom.

​

​

​

​

​

​

​

​

​

​

​

​

​

​

​

​

​

​

​

​

​

​

​

​

​

​

​

​

​